U organizaciji The Cordoba Foundation i Fondacije “Alija Izetbegović”, zajedno s nekoliko partnerskih organizacija, uključujući izdavača knjige, Ketebe, i londonski Institut “Yunus Emre”, promocija je okupila više od 400 gostiju iz cijele zemlje. Među prisutnima je bilo mnogo mladih ljudi, kao i delegacija iz Turske. Događaj je uživo prenošen putem YouTube i Facebook kanala The Cordoba Foundation, a pokazao se izuzetno uspješnim, pri čemu je gotovo 300 primjeraka knjige prodano već na početku večeri.

Program je moderirao dr. Abdullah Faliq, izvršni direktor The Cordoba Foundation, koji već 25 godina zagovara prava žrtava Srebrenice. Otvarajući događaj, pozdravio je panel govornika i goste te opisao Izetbegovićevo kapitalno djelo kao „veliki doprinos razumijevanju ljudskog stanja, svijesti i metafizičkih temelja etike“.

Dodatno je pojasnio:

„Mnogi od nas odrasli su čitajući ovu knjigu, koja islam predstavlja ne samo kao religiju, već kao integrativni pogled na svijet sposoban uskladiti duhovne i materijalne potrebe čovječanstva. Knjiga je danas izuzetno relevantna dok pokušavamo pronaći put kroz sukobe, napetosti i uspon desničarskog populizma širom svijeta.“

Imam Sedin ef. Šahman, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Velikoj Britaniji i preživjeli iz rata u Bosni i Hercegovini, proučio je odlomke iz Kur'ana. Nakon toga uslijedilo je uvodno obraćanje ambasadora Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom Kraljevstvu, Nj. E. Osmana Topčagića, koji se prisjetio rada uz predsjednika Izetbegovića tokom ratnih godina i mirovnih pregovora u Daytonu.

„U svim tim situacijama pred sobom sam imao državnika, ali i čovjeka koji je duboko brinuo o ljudima: brinuo je za svoj narod, brinuo je za druge, i ne samo za jednu etničku ili vjersku skupinu, nastojeći pronaći formulu koja će omogućiti zajednički život“, rekao je. „Bosna i Hercegovina pamti rad i život gospodina Izetbegovića. Ono što danas imamo u velikoj je mjeri rezultat njegovih postupaka i njegovog djelovanja.“

Vrhunac večeri bilo je glavno obraćanje Sabine Berberović, kćerke predsjednika Izetbegovića i jedne od osnivačica Fondacije “Alija Izetbegović”. Govoreći uoči godišnjice genocida u Srebrenici, izjavila je:

„Trideset i jednu godinu poslije sjećamo se žrtava Genocida i stojimo uz njihove porodice: hiljade žena i djece koji su izgubili svoje očeve, braću i muževe. Potrebna je ogromna hrabrost da se nastavi živjeti nakon tako strašnog iskustva“, rekla je. „One podnose ono što je nepodnošljivo i prihvataju ono što je neprihvatljivo. Žene Srebrenice uzdigle su se od žrtava do naših heroina i odgojile svoju djecu s ponosom i dostojanstvom.“

Podijelila je priču o nastanku očeve knjige, koju je Alija Izetbegović počeo pisati još kao srednjoškolac tokom Drugog svjetskog rata. Rukopis je 1946. godine njegova sestra sakrila ispod sanduka za cvijeće u porodičnoj kuhinji dok je policija pretresala njihov dom, a dovršen je tri decenije kasnije. Kada su ga pripadnici Službe državne bezbjednosti ponovo uzeli na metu tokom osamdesetih godina, završeni rukopis već se nalazio na sigurnom kod prijatelja u Kanadi.

„Dok su odlazili, pitala sam oca šta da radimo, a on je samo odgovorio: ‘Objavite knjigu’“, prisjetila se.

Knjiga je objavljena 1984. godine dok je Izetbegović služio zatvorsku kaznu kao politički zatvorenik. Sabinin brat i suprug kasnije su prve primjerke prevezli automobilom iz Beograda u Sarajevo, skrivene u prtljažniku, koristeći se seoskim sporednim putevima kako bi izbjegli zaustavljanje i pretres.

„Nadam se da će knjiga Islam između Istoka i Zapada donositi samo dobro gdje god i kad god bude čitana“, rekla je.

Ömer Faruk Yeni, savjetnik za umjetnost i kulturnu baštinu te direktor britanske ispostave izdavačke kuće Ketebe sa sjedištima u Londonu i Istanbulu, dao je pregled sadržaja knjige.

„Ovo nije knjiga o Istoku ili Zapadu, niti odbrana jedne civilizacije od druge. To je duboko promišljanje o tome šta znači biti čovjek. Prošlo je više od četrdeset godina otkako se knjiga prvi put pojavila, ali su njena pitanja postala samo još relevantnija. Izetbegović se sve više prepoznaje ne samo kao prvi predsjednik Bosne i Hercegovine, nego i kao jedan od najoriginalnijih muslimanskih mislilaca dvadesetog stoljeća.“

U unaprijed snimljenom obraćanju dr. sci. Admir Mulaosmanović, ranjeni veteran rata u Bosni i Hercegovini, smjestio je knjigu u kontekst današnjice.

„Pitanje koje je Izetbegović postavio danas odjekuje još snažnije nego kada ga je prvi put zapisao“, rekao je. „Ovo nije teološki tekst. To je pokušaj da se islam prevede na jezik kojim govori i koji razumije današnja generacija, kao i poziv na individualno intelektualno usavršavanje i kolektivno društveno djelovanje.“

Šejh prof. Abdal Hakim Murad, dekan Cambridge Muslim Collegea, prisjetio se svog putovanja u Sarajevo tokom osamdesetih godina kako bi za Amnesty International napisao izvještaj o suđenju Izetbegoviću i njegovim saoptuženima. Tvrdio je da je odgovor Evrope na Bosnu razotkrio trajnu slijepu tačku.

„Bosanska borba nije bila samo vojna borba. Bila je to borba protiv evropske odlučnosti da brani kulturnu istinu umjesto činjenične istine“, rekao je. „To danas vidimo u Gazi: toliko političara koji očajavaju, pročitali su izvještaje i znaju šta se događa, ali to nije njihova kulturna istina i zato su paralizirani.“

Murad je upozorio da „muslimanske zajednice širom Evrope svjedoče kako se na horizontu gomilaju olujni oblaci“, dodajući da Bosna nosi presudnu pouku:

„Bošnjaci nas mogu naučiti kako to izgleda i kako to spriječiti. Moramo suprotstaviti kulturne istine činjeničnim istinama. Moramo otići u Bosnu, moramo čitati ovu veliku književnost i moramo tu historiju učiniti dijelom naše historije.“

Šejh dr. Yasir Qadhi, istaknuti američki teolog koji je poslao videoporuku tokom putovanja, ispričao je kako je knjigu prvi put pročitao kao tinejdžer 1990. godine.

„Ova knjiga jedan je od rijetkih istinski jedinstvenih filozofskih doprinosa muslimanskog ummeta u ovom stoljeću, u sličnom duhu kao Iqbalova Rekonstrukcija religijske misli. Ono što je čini posebno važnom nije samo njena poruka, nego i činjenica da dolazi od čovjeka koji je lično platio cijenu za ono što je napisao. Izetbegović nije bio tek kritičar iz udobnosti svoje fotelje. Živio je život istinskog vođe koji je morao voditi svoj narod kroz rat“, rekao je.

„Ova knjiga trebala bi biti obavezna literatura za sve koji žele krenuti putem intelektualnog izučavanja, posebno u zapadnom svijetu, jer odgovara na pitanje: kakva vizija ljudske osobe čini islam razumljivim?“

Sarah Joseph OBE, spisateljica, televizijska i radijska voditeljica te osnivačica i glavna urednica časopisa Emel, usmjerila je pažnju na poglavlje knjige koje govori o napretku.

„Izetbegović postavlja pitanje hoće li život postati pet puta ispunjeniji, sretniji ili humaniji, a njegov odgovor je odlučno negativan. Četrdeset godina kasnije, jesmo li postali pet puta sretniji? Ponovo je odgovor odlučno — ne“, rekla je.

Govoreći o usponu krajnje desnice u Evropi, odbacila je strah:

„Ova knjiga nas poziva prema civilizaciji. Poziva nas da kažemo: mi nismo žrtve. Mi smo ljudi nadahnuti idejama i imamo viziju budućnosti. Poslanik Muhammed nije došao samo muslimanima; došao je kao milost cijelom čovječanstvu. To je civilizacijska poruka i upravo to nam ova knjiga govori.“

Dr. Mohammed Wajid Akhter, generalni sekretar Muslimanskog vijeća Velike Britanije, prisjetio se kako je tokom genocida, kao dječak u Saudijskoj Arabiji, otkrio ovu knjigu, napominjući da je bila jedna od samo dvije knjige na engleskom jeziku u njegovoj džamiji.

„Imam mi je jednog dana rekao: ‘Zato će Bošnjaci pobijediti. Možete ubiti narod, ali ne možete ubiti ideju’“, podijelio je.

Akhter je istakao da je Izetbegović posjedovao rijetku kombinaciju vizije, hrabrosti i pragmatizma, koja je njegov narod na kraju dovela do opstanka te ostavila bezvremenski intelektualni nacrt budućim generacijama.

Prema njegovim riječima, Izetbegović je imao viziju, hrabrost i pragmatizam kakvi su potrebni svakom lideru, ali i nešto mnogo rjeđe.

„Učinio je nešto što vrlo malo muslimanskih lidera čini: dobrovoljno se povukao“, naglasio je Akhter. „Tokom 1.400 godina muslimanske historije lideri su tradicionalno napuštali funkciju tek odlaskom u mezar. Izetbegović je odlučio otići prije toga, pokazujući pravu veličinu svog karaktera.“

Bivši ratni reporter BBC-ja Martin Bell, koji je ranjen tokom opsade Sarajeva, uputio je izvinjenje jer zbog narušenog zdravstvenog stanja nije mogao prisustvovati događaju.

Dr. Abdullah Faliq pozvao je prisutne na dovu i razmišljanje o deset žrtava genocida čiji su posmrtni ostaci identificirani ove godine, uoči njihove dženaze u Srebrenici 11. jula. Također je istakao hutbu reisu-l-uleme Bosne i Hercegovine održanu ranije tog dana u Sarajevu, naglašavajući njene pravovremene poruke o ustrajnosti i trajnoj vjeri.

Faliq je pozvao mlade da proučavaju historiju Srebrenice, preporučivši posebnu publikaciju Genocid u Srebrenici: 30 godina kasnije – razumjeti, pamtiti, djelovati autora dr. Emira Hadžikadunića. Publikacija sadrži osvrte reisu-l-uleme Bosne i Hercegovine, ambasadora Bosne i Hercegovine i direktorice ICMP-a Kathryne Bomberger.

Sarah Joseph pozvala je prisutne da posjete Bosnu i Hercegovinu:

„Dođite, podržite ekonomiju, podržite ljude i budite sigurni da njihove priče nikada neće umrijeti.“

Zatvarajući večer, dr. Abdullah Faliq osvrnuo se na trajnu bol porodica koje i nakon 31 godine još uvijek pronalaze posmrtne ostatke svojih najmilijih.

„Nemojmo ovo činiti samo jednom godišnje“, zamolio je. „Moramo održavati plamen Srebrenice živim i pričati ove priče tokom cijele godine.“

Fotografije i reportaža: The Cordoba Foundation

FONDACIJA “ALIJA IZETBEGOVIĆ”