Fikret Muslimović, general-major Armije RBiH u penziji, rođen je 09. 12. 1948. godine u selu Rašljeva, kod Gračanice. Osnovnu školu završio je u Bosanskom Petrovom Selu, Srednju ekonomsku školu u Doboju, Vojnu akademiju kopnene vojske, smjer artiljerije, u Beogradu, 1971. Godine, zatim Visoku vojno-političku akademiju, koju je, po programu za postdiplomski studij, kao prvi u rangu, završio 1980., također u Beogradu.

Tokom službovanja u bivšoj JNA obavljao je komandne dužnosti u jedinicama artiljerije, a zatim rukovodne dužnosti u službi vojne sigurnosti visokih komandi jedinica JNA, pa je   stekao značajna komandna i štabna iskustva, posebno u pogledu integriranja sigurnosnih i obavještajnih poslova u cjelinu uloge i zadataka visokih i njima podređenih komandi i jedinica. Sa takvim iskustvima, 1991. godine upućen je u Ratnu školu u Beogradu, koja je pripremala kadrove za generalske dužnosti. Septembra 1991. godine je napustio JNA. 

Odazvao se pozivu iz Štaba TO RBiH, pa je od 09. aprila 1992. godine, raspoređen na dužnost načelnika Službe vojne bezbjednosti Teritorijalne odbrane R BiH, a zatim i na dužnost savjetnika za vojna pitanja u Predsjedništvu R BiH. U drugoj polovini rata –  odbrane RBiH od oružane agresije, bio je načelnik Uprave za moral u Generalštabu Armije R BiH i čelni bošnjački predstavnik u Združenom štabu Armije R BiH i HVO-a.

Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, zadužen je da, kao čelni predstavnik Bošnjaka, učestvuje u pregovorima sa predstavnicima Hrvata i predstavnicima Srba za definiranje sporazuma o vojnim mjerama za izgradnju povjerenja. Sa čelnim predstavnicima VRS-a i HVO-a, potpisnik je tog sporazuma. Od početka 1997. godine do aprila 2000. godine obavljao je visoku operativno-štabnu dužnost pomoćnika ministra odbrane za odbrambene pripreme. Za to vrijeme, pokrenuo je Časopis „Odbrana“, inicirao i koordinirao poslovima oko izrade studentskog udžbenika za predmet „Odbrana“ na fakultetima u BiH, u kojem je objavljen i njegov koautorski prilog o pitanjima odbrane i sigurnosti. Sličnu ulogu imao je i u izradi udžbenika za učenike srednjih škola za predmet „Sigurnost demokratskog društva“, u koji je uvršten i njegov koautorski tekst o sistemu odbrane i sigurnosti.

Penzioniran je 01. 04. 2000. godine.

Od 1994. do 1996. godine član je Glavnog odbora Stranke demokratske akcije. Od osnivanja Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, krajem 1992. godine, bio je član Izvršnog odbora te organizacije.

Kao vojno-politički analitičar i publicista, autor je objavljenih knjiga: “Kako su nas lagali” (1993.), “Odbrana Republike” (1995.),  “Agresija” (1995.), “Rat i politika” (2000.), “Balkan u vrtlogu politika”- na bosanskom i engleskom jeziku (2001.), “Krize i sigurnost u globalizaciji” (2004.), “Argumenti i sjećanja o ratu” – Knjiga prva i Knjiga druga (2006.), “Specijalni rat” (2011.), “Ugrožavanje i samougrožavanje muslimana” – sa profesorom Mustafom Spahićem (2012.),  „Lažovi i ubice“ (2013.), „Mislilac i državnik Alija Izetbegović“ na bosanskom i turskom jeziku, sa profesorom dr. Selmom Cikotićem (2016.), i „NATO i sigurnost Evrope“ sa profesorom Selmom Cikotićem (2018). Autor je brojnih analitičkih tekstova objavljenih u časopisima, dnevnim i nedjeljnim listovima koji izlaze u BiH. Redovno objavljuje analitičke tekstove u sedmičniku „Stav“ i časopisu „Korak“ u izdanju Udruženja za zaštitu tekovina odbrane BiH.