17. godišnjica smrti Alije Izetbegovića

19. oktobar 2020.

A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu; za mnoge od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno.” Alija Izetbegović

Danas, 19. oktobra 2020. godine, navršava se 17 godina od smrti prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića.

Tim povodom, u sarajevskoj Vijećnici sa početkom u 19 sati, biće održana Svečana akademija u organizaciji Muzeja “Alija Izetbegović”. S obzirom na stroge epidemiološke mjere, u Vijećnici će prisustovati ograničeni broj gostiju, ali će Akademiju uživo prenositi TVSA, a biće prenošena i putem interneta preko linka ove televizijske kuće.

Osim Svečane akademije, Muzej ove godine u saradnji sa Fondacijom “Alija Izetbegović” organizuje i izložbu o životu Alije Izetbegovića, koju ćete moći pogledati svakim danom, uključujući i dane vikenda, od 20. do 29. oktobra 2020. godine, od 9 do 17 sati u Vijećnici.


Tvoja smrt

Gospode, daj svakom vlastitu njegovu smrt

Kako da vjerujem da to nijemo lice u neopozivom snu
nisi ti? I da ti neće biti hladno
u svježem grobu
po kome se već nahvatalo inje?
Da živiš negdje drugdje?
U Berzehu?
U blizini, nad čistim mirišljavim tijelom
pod bijelom kamrikom?
Gdje?
Onda osjećaš koliko sam te volio?
To bi me obradovalo.
Čemu svaka druga radost pred ozbiljnošću smrti?
Glupaci se smiju, mudri ljudi imaju
samo časove obasjanja – tako si govorio.

Moj prijatelju, prema kome je moja ljubav
dodirnula svoje dno,
jedna velika dolina moga života
u koju ovih dana često svraćam
pusta je, beznadno pusta.
Kao da nisu postojale
tvoje tihe riječi, blagost iz tvojih očiju –
sve tvoje što je lijepo i dragocjeno
jer ga je bilo malo, po mjeri tvoga duha.

Grudice zemlje tupkaju o daske i kotrljaju se…
U tvoje oči, dakle, padat će truhlež i glina!
Kako da vjerujem da neće padati na tebe
i da tijelo što osta u nadutom mezaru nisi ti?

Kako čovjek da se oslobodi ljuštura
što mu ih gradi oko?
Mora da porine u duh
da bi živio s Nevidljivim!
A sve na zemlji prisiljava ga da živi sa slikom!

Ti nisi tako živio
i zato ću te zauvijek žaliti.

Napisao: Džemaludin Latić

FONDACIJA “ALIJA IZETBEGOVIĆ”